1Nastaviše put dok se ne približiše Ninivi.stylus2Onda Rafael kaza Tobiji: "Ne znaš li, brate, u kakvu si stanju ostavio oca svoga?stylus3Potrčimo nas dvojica prije tvoje žene i priredimo kuću:stylus4uzmi u ruku riblju žuč." Krenuše, a pas za njima.stylus5Dotle je Ana sjedila i gledala na put ne bi li ugledala svoje dijete.stylus6Izdaleka ga opazi pa reče Tobitu: "Evo, vraća se sin tvoj i čovjek koji ga pratio."stylus7A Rafael reče Tobiji: "Znam da će otac tvoj otvoriti oči.stylus8Ribljom žuči namaži njegove oči, a on će ih, oćutjevši svrbež, protrljati i tako skinuti s njih bijele mrlje i tebe vidjeti."stylus9Dotle se Ana, potrčavši naprijed, baci u zagrljaj sinu svome i reče mu: "Opet te vidim, sine moj! Od ovoga časa mogu mirno umrijeti!" Nato oboje zaplakaše.stylus10Tobit iziđe na vrata i spotače se, ali sin potrča k njemustylus11i pridrža ga, razmaza žuč ocu preko očiju i kaza: "Hrabro, oče moj!"stylus12Kad ga oči zasvrbješe, protrlja ih, a iz očinjih mu se kutića oljuštiše bijele mrlje.stylus13Ugledavši sina, zagrli ga, zaplaka i probesjedi:stylus14"Blagoslovljen da si, Bože, blagoslovljeno tvoje ime uvijeke i blagoslovljeni svi tvoji sveti anđeli! Jer si me udario pa se smilovao na me: evo gledam svoga sina Tobiju!"stylus15Njegov sin, sav sretan, uđe u kuću te izvijesti oca o velikim događajima što su mu se zbili u Mediji.stylus16Tobit, prepun radosti i blagoslivljajući Boga, pođe u susret snahi, prema vratima Ninive. Oni koji su ga vidjeli kako hoda bijahu zadivljeni što je progledao, a Tobit priznavaše pred njima da mu se Bog smilovao.stylus17Kada Tobit dođe do Sare, snahe svoje, pozdravi je govoreći joj: "Dobro došla, kćeri moja! Blagoslovljen Bog koji te doveo k nama! I neka su ti blagoslovljeni i otac i majka!"stylus18I velika radost obuze svu braću njegovu u Ninivi.stylus19A dođoše i Ahikar i njegov nećak Nasbas pa se Tobijina svadba u veselju slavila sedam dana.stylus
