1Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte.stylus2Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan.stylus3Sestre stoga poručiše Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je."stylus4Čuvši to, Isus reče: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji."stylus5A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara.stylus6Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio.stylus7Istom nakon toga reče učenicima: "Pođimo opet u Judeju!"stylus8Kažu mu učenici: "Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?"stylus9Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta.stylus10Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu."stylus11To reče, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga."stylus12Rekoše mu nato učenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit će."stylus13No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu.stylus14Tada im Isus reče posve otvoreno: "Lazar je umro.stylus15Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!"stylus16Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: "Hajdemo i mi da umremo s njime!"stylus17Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu.stylus18Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija.stylus19A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova.stylus20Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući.stylus21Marta reče Isusu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.stylus22Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti."stylus23Kaza joj Isus: "Uskrsnut će brat tvoj!"stylus24A Marta mu odgovori: "Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan."stylus25Reče joj Isus: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.stylus26I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?"stylus27Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!"stylus28Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: "Učitelj je ovdje i zove te."stylus29A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu.stylus30Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela.stylus31Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati.stylus32A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: "Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi umro."stylus33Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđenstylus34upita: "Kamo ste ga položili?" Odgovoriše mu: "Gospodine, dođi i pogledaj!"stylus35I zaplaka Isus.stylus36Nato su Židovi govorili: "Gle, kako ga je ljubio!"stylus37A neki između njih rekoše: "Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?"stylus38Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen.stylus39Isus zapovjedi: "Odvalite kamen!" Kaže mu pokojnikova sestra Marta: "Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan."stylus40Kaže joj Isus: "Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?"stylus41Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: "Oče, hvala ti što si me uslišao.stylus42Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao."stylus43Rekavši to povika iza glasa: "Lazare, izlazi!"stylus44I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: "Odriješite ga i pustite neka ide!"stylus45Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.stylus46A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini.stylus47Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: "Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja.stylus48Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!"stylus49A jedan od njih - Kajfa, veliki svećenik one godine - reče im: "Vi ništa ne znate.stylus50I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!"stylus51To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod;stylus52ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno.stylus53Toga dana dakle odluče da ga ubiju.stylus54Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima.stylus55Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste.stylus56Iskahu dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: "Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan?"stylus57A glavari svećenički i farizeji izdadoše naredbu: ako tko sazna gdje je, neka dojavi da ga uhvate.stylus
