1Savao je pristao da se Stjepan smakne. U onaj dan navali velik progon na Crkvu u Jeruzalemu. Svi se osim apostola raspršiše po krajevima judejskim i samarijskim.stylus2Bogobojazni su ljudi pokopali Stjepana i održali veliko žalovanje za njim.stylus3Savao je pak pustošio Crkvu: ulazio je u kuće, odvlačio muževe i žene i predavao ih u tamnicu.stylus4Oni dakle što su se raspršili obilazili su navješćujući Riječ.stylus5Filip tako siđe u grad samarijski i stade im propovijedati Krista.stylus6Mnoštvo je jednodušno prihvaćalo što je Filip govorio slušajući ga i gledajući znamenja koja je činio.stylus7Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili nečisti duhovi vičući iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi.stylus8Nasta tako velika radost u onome gradu.stylus9Čovjek se neki, imenom Šimun, u gradu već duže bavio čarobnjaštvom i opčaravao narod tvrdeći da je neki veliki.stylus10Priklanjalo mu se sve, malo i veliko, te govorilo: "Ovaj je Snaga Božja, zvana Velika."stylus11A priklanjahu mu se jer ih je duže vremena opčaravao svojim vradžbinama.stylus12Ali kad povjerovaše Filipu koji navješćivaše evanđelje o kraljevstvu Božjemu i o imenu Isusa Krista, krštavahu se - muževi i žene.stylus13Povjerova i Šimun te se krsti i osta uz Filipa: bio je zanesen promatrajući znamenja i čudesa koja su se događala.stylus14Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana.stylus15Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga.stylus16Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa.stylus17Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga.stylus18Kad Šimun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje Duh, ponudi apostolima novacastylus19govoreći: "Dajte i meni tu moć da svatko na koga položim ruke primi Duha Svetoga."stylus20Petar mu odvrati: "Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio dar Božji novcima steći!stylus21Nema tebi ovdje dijela ni udjela jer tvoje srce nije pravo pred Bogom!stylus22Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga.stylus23Ta gledam te: žučju si gorak i nepravdom okovan."stylus24Šimun odgovori: "Molite i vi za me Gospodina da me ne snađe ništa od toga što rekoste!"stylus25Oni pak pošto posvjedočiše i dorekoše riječ Gospodnju, vratiše se u Jeruzalem navješćujući evanđelje mnogim selima samarijskim.stylus26Anđeo se Gospodnji obrati Filipu: "Ustani i pođi na jug putom što iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust."stylus27On usta i pođe. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske koji bijaše nad svom njezinom riznicom.stylus28Vraćao se iz Jeruzalema, kamo je bio pošao pokloniti se; sjeđaše na svojim kolima i čitaše proroka Izaiju.stylus29Duh reče Filipu: "Pođi i pridruži se tim kolima!"stylus30Filip pritrča i ču gdje onaj čita Izaiju proroka pa će mu: "Razumiješ li što čitaš?"stylus31On odvrati: "Kako bih mogao ako me tko ne uputi?" Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj.stylus32A čitao je ovaj odlomak Pisma: Ko ovcu na klanje odvedoše ga, ko janje nijemo pred onim što ga striže on ne otvara svojih usta.stylus33U poniženju sud mu je uskraćen. Naraštaj njegov tko da opiše? Da, uklonjen je sa zemlje život njegov.stylus34Dvoranin se obrati Filipu pa će mu: "Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugom?stylus35Filip prozbori te mu, pošavši od toga Pisma, navijesti evanđelje: Isusa.stylus36Putujući tako, stigoše do neke vode pa će dvoranin: "Evo vode! Što priječi da se krstim?"stylus37#stylus38Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu te ga Filip krsti.stylus39A kad iziđoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin više ne vidje. On radosno nastavi svojim putom,stylus40a Filip se nađe u Azotu. I kako je prolazio, navješćivaše evanđelje svim gradovima dok ne stiže u Cezareju.stylus
