1Job nastavi svoju besjedu i reče:stylus2"Živoga mi Boga što mi pravdu krati i Svesilnog koji dušu mi zagorča:stylus3sve dok duha moga bude još u meni, dok mi dah Božji u nosnicama bude,stylus4usne moje neće izustiti zloću niti će laž kakva doći na moj jezik.stylus5Daleko od mene da vam dadem pravo, nedužnost svoju do zadnjeg daha branim.stylus6Pravde svoje ja se držim, ne puštam je; zbog mojih me dana srce korit' neće.stylus7Neka mi dušmana kob opakog snađe, a mog protivnika udes bezbožnikov!stylus8Čemu se nadati može kad vapije i kada uzdiže k Bogu dušu svoju?stylus9Hoće li čuti Bog njegove krikove kada se na njega obori nevolja?stylus10Zar će se radovat' on u Svesilnome, zar će Boga svakog časa zazivati?stylus11Ali Božju ruku ja ću vam pokazat' i neću vam sakrit namjere Svesilnog.stylus12Eto, sve ste sami mogli to vidjeti, što se onda u ispraznosti gubite?"stylus13"Ovu sudbu Bog dosuđuje opakom, ovo baštini silnik od Svemogućeg.stylus14Ima li sinova mnogo, mač ih čeka, a porod mu neće imat' dosta kruha.stylus15Smrt će sahranit' preživjele njegove i udovice ih oplakivat neće.stylus16Ako i srebra k'o praha nagomila, ako i nakupi haljina k'o blata,stylus17nek' ih skuplja, odjenut će ih pravednik, ljudi će nedužni podijeliti srebro.stylus18Od paučine je kuću sagradio, kolibicu kakvu sebi diže čuvar:stylus19bogat je legao, al' po posljednji put; kad oči otvori, ničeg više nema.stylus20Usred bijela dana strava ga spopada, noću ga oluja zgrabi i odnese.stylus21Istočni ga vjetar digne i odvuče, daleko ga baca od njegova mjesta.stylus22Bez milosti njime vitla on posvuda, dok mu ovaj kuša umaći iz ruke.stylus23Rukama plješću nad njegovom propašću i zvižde na njega kamo god došao.stylus24stylus
