Ivan 4

14A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni."

Hebrejima 13:16, Hebrejima 13:16, Filipljanima 1:7, Filipljanima 1:7, 1. Kraljevima 8:18

15Kaže mu žena: "Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati."

Filipljanima 1:5, Filipljanima 1:5, 2. Korinćanima 11:8, 2. Korinćanima 11:12, 2. Korinćanima 11:8

16Nato joj on reče: "Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo."

1. Solunjanima 2:9, 1. Solunjanima 2:9, Djela apostolska 17:1, Djela apostolska 17:1, 1. Solunjanima 2:18

17Odgovori mu žena: "Nemam muža." Kaže joj Isus: "Dobro si rekla: 'Nemam muža!'

Titu 3:14, Titu 3:14, Hebrejima 6:10, Hebrejima 6:10, 2. Korinćanima 9:9

18Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla."

Hebrejima 13:16, Hebrejima 13:16, 2. Korinćanima 9:12, Filipljanima 4:12, 2. Korinćanima 9:12

19Kaže mu žena: "Gospodine, vidim da si prorok.

2. Korinćanima 9:8, 2. Korinćanima 9:11, 2. Korinćanima 9:8, 2. Korinćanima 9:11, Psalmi 84:11

20Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati."

Rimljanima 11:36, Rimljanima 11:36, Psalmi 115:1, Psalmi 115:1, Otkrivenje 14:7

21A Isus joj reče: "Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu.

Galaćanima 1:2, Galaćanima 1:2, Filemonu 1:23, Filemonu 1:24, Kološanima 4:10

22Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova.

2. Korinćanima 13:13, Filipljanima 1:13, 2. Korinćanima 13:13, Filipljanima 1:13, Rimljanima 16:16

23Ali dolazi čas - sada je! - kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac.

Rimljanima 16:20, Rimljanima 16:20, 2. Korinćanima 13:14, 2. Korinćanima 13:14, Rimljanima 16:23

24Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju."

25Kaže mu žena: "Znam da ima doći Mesija zvani Krist - Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve."

26Kaže joj Isus: "Ja sam, ja koji s tobom govorim!"

27Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: "Što tražiš?" ili: "Što razgovaraš s njom?"

28Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima:

29"Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?"

30Oni iziđu iz grada te se upute k njemu.

31Učenici ga dotle nudili: "Učitelju, jedi!"

32A on im reče: "Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete."

33Učenici se nato zapitkivahu: "Da mu nije tko donio jesti?"

34Kaže im Isus: "Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo.

35Ne govorite li vi: 'Još četiri mjeseca i evo žetve?' Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu.

36Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju.

37Tu se obistinjuje izreka: 'Jedan sije, drugi žanje.'

38Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov."

39Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: "Kazao mi je sve što sam počinila."

40Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana.

41Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi

42pa govorahu ženi: "Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta."

43Nakon dva dana ode odande u Galileju.

44Sam je Isus doduše izjavio da prorok nema časti u svom zavičaju.

45Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo primiše jer bijahu vidjeli što je sve učinio u Jeruzalemu za blagdana. Jer su i oni bili uzišli na blagdan.

46Dođe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu.

47Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu pa ga moljaše da siđe i ozdravi mu sina jer već samo što nije umro.

48Nato mu Isus reče: "Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!"

49Kaže mu kraljevski službenik: "Gospodine, siđi dok mi ne umre dijete."

50Kaže mu Isus: "Idi, sin tvoj živi!" Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode.

51Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješću da mu sin živi.

52Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoše mu: "Jučer oko sedme ure pustila ga ognjica."

53Tada razabra otac da je to bilo upravo onog časa kad mu Isus reče: "Sin tvoj živi." I povjerova on i sav dom njegov.

54Bijaše to drugo znamenje što ga učini Isus po povratku iz Judeje u Galileju.

Ivan Chapter 4