Daniel 13

5One godine izabraše za suce dva starca iz naroda. O takvima reče Gospod: "Bezakonje izađe iz Babilona po starješinama, sucima koji su se smatrali upravljačima naroda."

6Ovi posjećivahu kuću Jojakimovu, i svi koji imahu kakvu parnicu obraćahu se njima.

7Kad bi se narod, oko podneva, razišao, Suzana bi dolazila šetati u vrt svog muža.

8Ona je dva starca svaki dan promatrahu gdje ulazi i šeta, pa je poželješe.

9Izgubiše od toga razum, odvratiše svoje oči od Neba i zaboraviše njegove pravedne sudove.

10Obojica njome ranjena, skrivahu jedan od drugoga svoju muku,

11jer su se stidjeli priznati svoju pohotu za njom,

12ali su živo nastojali da je svaki dan vide.

13Jednom se rastadoše rekavši: "Hajdemo kući, doba je ručku." I svaki ode na svoju stranu,

14ali se vratiše i nađoše na istom mjestu. Ispitujući se za povod, priznaše pohotu za njom, i tada ugovoriše priliku kad bi mogli zateći Suzanu samu.

15I dok su tako vrebali zgodan dan, uđe ona jednom, kao i minulih dana, samo sa dvije djevojke: htjede se okupati u vrtu, jer bijaše vruće.

16Ondje ne bijaše nikoga: osim ona dva starca, koji je, skriveni, vrebahu.

17Ona reče djevojkama: "Donesite mi ulja i pomasti pa zaključajte vrtna vrata da se okupam!"

18One učine kako im zapovjedi: zaključaše vrtna vrata te iziđoše na pokrajna vrata da donesu što im je zapovjedila; ništa nisu znale o starcima, jer bijahu skriveni.

19Čim djevojke izađoše, oni ustadoše i pritrčaše k njoj.

20"Evo, rekoše, vrtna su vrata zaključana, nitko nas ne vidi. Mi te se poželjesmo, podaj nam se i budi naša!

21Ako li nećeš, mi ćemo protiv tebe svjedočiti da je neki mladić bio s tobom i da si zbog toga udaljila od sebe svoje djevojke."

22Suzana zastenja: "Odasvud sam pritisnuta: učinim li to, smrt me čeka; ne učinim li, neću vam ruci umaći.

23Milije mi je da nedužna padnem u vaše ruke nego da sagriješim pred Gospodom."

24I povika iza glasa. Okrenuše vikati i oba starca na nju,

25a jedan potrča i otvori vrtna vrata.

26Kad ukućani čuše krikove u vrtu, dotrčaše na pokrajnja vrata da vide što se dogodilo.

27Pošto starci ispripovjediše svoju pripovijest, postidješe se sluge veoma, jer se o Suzani takvo što nikad ne ču.

28Sutradan se narod sabra kod Jojakima, njezina muža. Dođoše onamo starci, puni bezbožne namjere da Suzanu usmrte.

29Rekoše skupljenu narodu: "Pošaljite po Suzanu, kćer Hilkijinu, ženu Jojakimovu!" Poslaše po nju.

30Ona dođe sa svojim roditeljima, djecom i svim rođacima.

31A Suzana bijaše veoma ljupka i ljepolika.

32Kako bijaše pod koprenom, oni bezakonici narediše da skine koprenu da bi se nasitili njezine ljepote.

33Svi njezini plakahu, a tako i svi koji je gledahu.

34Oba starca ustadoše usred naroda i staviše joj ruke na glavu.

35Ona plačući, srca zaufana u Gospoda, pogleda prema nebu.

36Starci rekoše: "Dok mi šetasmo sami po vrtu, uđe ona sa dvije djevojke, zaključa vrtna vrata i otpusti djevojke.

37Priđe k njoj mladić koji bijaše skriven i leže s njom.

38Mi bijasmo u kutu vrta; videći to bezakonje, potrčasmo k njima.

39Vidjesmo ih zajedno, ali ne mogosmo uhvatiti mladića jer bijaše jači od nas pa otvori vrata i pobježe.

40Ali ovu uhvatismo i zapitasmo tko ono bijaše.

41Ne htjede nam kazati. Za to svjedočimo." Povjerova im zbor - tÓa oni bijahu starješine narodne, suci, i osudiše je na smrt.

42Suzana povika iza glasa: "Bože vječni, ti koji poznaješ tajne, koji znaš sve prije negoli se zbude,

43ti znadeš da su lažno svjedočili protiv mene. I evo umrijet' mi je, a da ne učinih ništa od onoga što je njihova pakost izmislila protiv mene."

44Gospod usliši njezin vapaj.

45Dok su je vodili u smrt, probudi Bog sveti duh mladog momčića Daniela.

46On povika iza glasa: "Ja sam čist od krvi njezine!"

47Sav se narod okrenu prema njemu i zapita: "Što si to kazao?"

48Stade posred njih i reče: "Tako li ste ludi, sinovi Izraelovi? Bez istrage i bez uvida u istinu osudiste kćer Izraelovu?

49Vratite se u sudnicu, jer lažno ovi svjedočiše protiv nje."

50Sav se narod brzo vrati, a starješine mu rekoše: "Dođi, sjedni među nas i reci nam, jer tebi Bog dade starješinstvo!"

51Tada im reče Daniel: "Rastavite daleko jednoga od drugoga, i ja ću ih ispitati."

52Rastaviše ih, pa Daniel dozva jednoga od njih i reče mu: "Stari zlikovče, sada dođoše na te grijesi koje nekoć učini,

53donoseći nepravedne presude, osuđujući nedužne i oslobađajući krivce, dok Gospod govori: 'Nedužna i pravedna da nisi ubio.'

54Sada, dakle, ako si ovu doista vidio, reci nam: pod kojim si ih drvetom vidio zajedno?" On odgovori: "Pod jednom trišljom."

55Daniel reče: "Zaista, slagao si na svoju glavu. Evo, Anđeo je Božji već dobio od Boga zapovijed da te rasiječe po sredini."

56I otpusti ovoga, a dade dovesti drugoga te mu reče: "Sjeme Kanaanovo, a ne Judino, ljepota te zaludila, strast ti srce okrenula!

57Ovako ste radili sa kćerima Izraelovim, a one su vam se od straha podavale. Ali se kći Judina ne podloži vašem bezakonju.

58Reci mi dakle pod kojim si ih drvetom zatekao zajedno!" On odgovori: "Pod jasikom."

59Daniel mu reče: "Pravo si i ti lagao na svoju glavu. Anđeo Božji čeka s mačem u ruci da te rasiječe po sredini te vas obojicu zatre."

60Tada sav zbor stade iza glasa vikati i blagoslivljati Boga koji spasava one što se u nj uzdaju.

61I okrenuše se protiv one dvojice staraca kojima je Daniel iz njihovih usta dokazao lažno svjedočenje.

62I učiniše njima kako u svojoj pakosti oni smisliše bližnjemu: pogubiše ih prema zakonu Mojsijevu. Tako onoga dana bi spašena jedna nedužna krv.

63Hilkija i njegova žena dadoše hvalu Bogu za svoju kćer Suzanu, a tako i Jojakim, muž njezin, i svi njezini rođaci, što se na njoj ne nađe ništa sramotno.

64I od onoga dana Daniel postade velik u očima naroda.

Daniel Chapter 13